CARLO PETRINI, bivši igrač Genoe, Milana, Torina i Rome iz sedamdesetih, otkrio je da se i prije 30-40 godina naveliko dopingiralo.
U intervjuu Sky Sportu, 60-godišnji nogometaš iznio je svjedočanstvo koje prilično porazno govori o moralu u sportu.
"Osim što sam uzimao lijekove, trpio sam i doping. Trpljenje je najbolji izraz za ono što se događalo", rekao je.
"Prvi put kad se to dogodilo u svlačionicu su ušli liječnik, maser i trener. Liječnik je donio neku bočicu koja je ličila na sok od naranče. Budući da nije bilo jednokratnih igala, istom su iglom dali injekcije petorici igrača."
Iako mu nisu rekli što je u bočici, nije mu bilo teško pogoditi.
"Čovjek bi brzo shvatio, jer je mogao trčati, skakati, padati, izbijati pred vratara, a sve bez umora i uvijek svježih misli. Imali smo nezamislivu snagu."
"Uz to, tijekom utakmice izlazila bi nam pjena na usta, koju smo stalno morali pljuvati da se ne ugušimo."
Od euforije do očaja
Ujedno, veli Petrini, od dopinga bi naoticao jezik. Napokon, nakon duge euforije, oko tri ili četiri ujutro nastupala je iscrpljenost.
"Mogao sam zaspati na bilo kojem mjestu."
Nema sumnje da će se i nogometne asove i njihovu neumornu trku od sada gledati drugim očima.
Petrini, čija je karijera na visokom nivou trajala oko 15 godina, bio je sudionik još jednog skandala. U 1980. je otkriveno da je kao igrač Bologne bio umiješan u ilegalne kladionice, kao i proslavljeni Paolo Rossi i Bruno Giordano, te je dobio 3,5-godišnju suspenziju. Kazna mu je skraćena, ali se vratio samo nakratko, među trećeligaše.
Napisao je i dvije knjige o prljavštinama u nogometu, a danas djeluje u korist udruge protiv sindroma Loua Gehriga, bolesti koja izaziva potpunu paralizu, a pogađa mnogo češće nogometaše nego obične ljude.
Jedna od žrtava Gehrigove bolesti je i Stefano Borgonovo, koji može micati samo očnim kapcima.